Žalim što ne mogu da izrazim žaljenje onako kako bih želeo za pjesnika. Jer on nije bio samo pjesnik. Svi smo ono što radimo i što govorimo.

Vijest o smrti Bore Đorđevića, frontmena legendarne rock grupe “Riblja Čorba”, potresla je muzičku scenu širom bivše Jugoslavije. Đorđević je preminuo u Sloveniji, zemlji u kojoj je proveo posljednje godine svog života. Tokom svoje bogate karijere, stekao je status jednog od najvažnijih rock muzičara s ovih prostora, a njegova grupa “Riblja Čorba” ostavila je neizbrisiv trag u istoriji regionalne muzike.

Bora Đorđević i njegova “Riblja Čorba” ostavili su za sobom brojne hitove poput „Kada padne noć“, „Lutka sa naslovne strane“, „Amsterdam“ i „Pogledaj dom svoj, anđele“. Ove pjesme su i dalje među najomiljenijim rock pjesmama u regionu, a mnogi ih smatraju himnama jedne generacije. Međutim, Đorđević nije bio samo muzičar – njegove kontroverzne izjave i postupci izazivali su brojne polemike i podijeljene reakcije.

Tim povodom oglasio se i novinar i publicista Amir Misirlić, čije riječi su izazvale pažnju: “Žalim što ne mogu da žalim onako kako bih žalio da se to desilo, recimo, 1983. godine. U četiri velike godine od 1979. do 1982. godine napravio je toliko velikih pjesama da nije uspio da ih ukalja svim glupostima koje je pravio u narednih 40 godina. A karma je kučka. Krug mu se zatvorio u Ljubljani, jednako kao i čovjeku o kojem je vrlo ružno i pjevao i govorio (mada je u Suncokretu pjevao ‘Titova reč u času blagu/daje nam snagu/daje nam snagu’). Žalim, ali ne mogu da žalim onako kako bih želio da žalim pjesnika. Jer nije bio samo pjesnik. Niko od nas nije samo ono čime se bavi. Svi smo i ono što uradimo, što kažemo i u šta vjerujemo.”

Đorđevićevo ime bilo je neraskidivo povezano sa kontroverzama, naročito tokom ratnih dešavanja u bivšoj Jugoslaviji. Tokom rata, Đorđević je sarađivao s nacionalističkim grupama, a 1993. godine snimio je pjesmu „Ćuti, ćuti ujko, ubit ću te ja“ s Bajom Malim Knindžom, gdje su obučeni u maskirne uniforme glumili vojnike. Također je snimio pjesmu “E moj druže Zagrebački” s nacionalističkom grupom “Minđušari” iz tada okupiranog Knina, što je dodatno polariziralo javnost.

Iako je tvrdio da nije bio član Radikalne stranke i da se nije zalagao za Veliku Srbiju, Đorđević je ostao privržen ideji srpskog jedinstva, što je često izazivalo kontroverze. Njegove izjave, poput one u kojoj je nazvao bh. pjevača iz Srebrenice Sadika Hasanovića „mudžahedinom“, kao i komentari o ratnom zločincu Ratku Mladiću nakon pobjede Srbije nad Kostarikom na Mundijalu 2018. godine, dodatno su produbili podjele među njegovim obožavaocima i kritičarima.

Bora Đorđević je živio u Sloveniji, iako je ranije u svojim izjavama kritikovao Slovence, nazivajući ih “bečkim konjušarima”. Prošle godine, predsjednik manjeg bh. entiteta RS, Milorad Dodik, odlikovao ga je Ordenom časti sa zlatnim zracima „za dugogodišnji priznati javni rad i dostignuća u muzičkom stvaralaštvu, doprinos širenju popularnog muzičkog pravca i umjetnosti“.

Odlazak Bore Đorđevića ostavlja iza sebe naslijeđe isprepleteno velikim muzičkim djelima, ali i brojnim kontroverzama koje će ga pratiti i nakon smrti. Njegovo ime će, bez sumnje, ostati urezano u pamćenje generacija koje su odrasle uz “Riblju Čorbu”, ali i onih koje su se suočavale s izazovima njegovih političkih stavova i djela.